Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj, u skladu s bolonjskim sustavom, ima trocikličku strukturu koja obuhvaća preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku razinu. Poput nekolicine europskih sustava visokog obrazovanja, hrvatski sustav ima strukturu podijeljenu na stručni i sveučilišni profil studijskih programa i institucija. Za razliku od visokih učilišta koje izvode sveučilišne programe do doktorske razine, stručni se studiji primarno izvode na veleučilištima i visokim školama u dvije razine – preddiplomskoj i diplomskoj.

Hrvatski sustav visokog obrazovanja obuhvaća 117 institucija na kojima je u akademskoj godini 2018./2019. studiralo ukupno 162 928 studenata, od čega 133 720 studenta na sveučilištima i njihovim sastavnicama; 90 % studenata studira na javnim visokim učilištima, a 10 % posto na privatnim. Redovni studenti javnih visokih učilišta mogu besplatno studirati ako ostvare potreban broj ECTS bodova, dok studenti privatnih visokih učilišta plaćaju školarinu. Svi redovni studenti imaju pravo na subvenciju troškova prehrane i smještaja.

Značajnije promjene u sustavu visokog obrazovanja u posljednjih dvadeset godina obuhvaćaju reformu studijskih programa u skladu s bolonjskim principima (od 2005. do 2009. g.); osnivanje novih visokih učilišta, javnih veleučilišta i privatnih visokih škola, ali i povećani trend osnivanja novih sveučilišta; razvoj Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) te njegovo povezivanje s Europskim kvalifikacijskim okvirom (EKO) i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja (Qualifications Frameworks in the European Higher Education Area – QF-EHEA), uvođenje državne mature na kraju srednjoškolskog obrazovanja, uvođenje centraliziranog upisa na studijske programe koji u obzir uzima i rezultate državne mature i slično.