Sabor Republike Hrvatske je dana 03. travnja 2009. godine donio odluku o proglašenju Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
Navedenim Zakonom uređuje se:
- osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju postupcima inicijalne akreditacije, reakreditacije, tematskoga vrjednovanja i vanjske neovisne periodične prosudbe unutarnjega sustava osiguravanja kvalitete (audit),
- status, djelatnost i ustrojstvo AZVO kao javne ustanove u Republici Hrvatskoj koja brine o osiguravanju i unaprjeđivanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, te
- uloga ostalih tijela koja u Republici Hrvatskoj brinu o osiguravanju i unaprjeđivanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na javna i privatna visoka učilišta, javne znanstvene institute i druge znanstvene organizacije kojima je osnivač Republika Hrvatska te privatne znanstvene institute i druge pravne osobe upisane u Upisnik znanstvenih organizacija.
Naime, propisima koji su na snazi bili do izglasavanja ovog Zakona, nisu bile definirane sve obveze koje je Republika Hrvatska preuzela potpisivanjem Bolonjske deklaracije, posebno one koje se odnose na aspekt osiguravanja i unaprjeđenja kvalitete što, između ostaloga, uključuje i primjenu Europskih standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), strateškoga dokumenta usvojenoga na Ministarskoj konferenciji u Bergenu 2005. godine.
U daljnjem radu na toj integraciji, upravo aspekt vanjskoga i unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđenja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti dolazi u središte pozornosti, što potvrđuju i dokumenti doneseni na ministarskim konferencijama održanima nakon prihvaćanja Bolonjske deklaracije. Pri tome, vanjski sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete podrazumijeva vrednovanje i ocjenu kvalitete objekata vrednovanja koji se temelje na objektivnim i jasnim kriterijima, dok unutarnji sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete podrazumijeva sustav mjera i aktivnosti kojima objekti vrednovanja osiguravaju svoju odgovornost za učinkovitost i ostvarivanje kvalitetnih ishoda obrazovnih i znanstvenih aktivnosti.
Zbog svega navedenog Republika Hrvatska je, kako bi mogla sudjelovati u navedenoj integraciji, morala zakonom definirati procese te uloge svih sudionika u sustavu osiguravanja i unaprjeđenja kvalitete što je postignuto Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, PDF dokument
Datum objave: 22. travnja 2009. godine