Pojmovnik

Vrijeme (izraženo u satima) za koje se očekuje da će ga student na određenoj razini/ciklusu utrošiti kako bi postigao očekivane ishode učenja. To vrijeme uključuje sve aktivnosti povezane s učenjem koje se očekuju od studenta (predavanja, seminari, vježbe, samostalno učenje, pronalaženje informacija, istraživanja, rad u grupi, praktičan rad, stručne posjete, ispite).

Rangiranje visokih učilišta predstavlja tehniku usporednog prikaza mjesta ustanova s obzirom na određene pokazatelje. Cilj je rangiranja pružanje informacija dionicima, korisnicima, kreatorima politikâ i drugim zainteresiranim stranama o mjerljivim razlikama između institucija i/ili studijskih programa. Iako pomalo kontroverzno, osobito u pogledu metodoloških aspekata, rangiranje je vrlo popularno te se smatra korisnim instrumentom informiranja javnosti i istodobnim dodatnim poticajem poboljšanju kvalitete. Ljestvica učilišta objavljuje se u popularnim tiskovinama, specijaliziranim časopisima te na mrežnim stranicama. U postupku se vrednovanja ustanova i studijskih programa za potrebe rangiranja koristi čitav niz različitih pokazatelja. Prema tome, rezultati rangiranja (bodovi svake ocijenjene ustanove) mogu varirati od slučaja do slučaja, ovisno o broju ili vrsti korištenih pokazatelja. Pokazatelji ili kriteriji korišteni za rangiranje institucija obično uzimaju u obzir znanstvene, pedagoške, administrativne i socioekonomske aspekte: omjer broja studenata i nastavnika; srednjoškolske ocjene (studenata prve godine); nastavu i istraživanje (ocjene dobivene u ocjenjivanju nastave i učenja po pojedinom zavodu/odjelu); troškove knjižnice i računalne opreme; stopu napuštanja studija; zadovoljstvo studijem; uvjete studiranja; mogućnost zaposlenja itd.

Razinska opisnica tvrdnja je koja pokazuje dubinu i opseg učenja u određenom stupnju programa. Opisnice služe kao vodič za vrstu zahtjeva ili očekivanja kojima student mora udovoljiti na svakoj razini programa. One vode studenta i nastavnika kroz kurikul s obzirom na složenost, relativne zahtjeve i autonomiju studenta. Ti se opći deskriptori mogu primijeniti na specifične discipline i načine učenja. Razinski su deskriptori korisni pri izradi kurikula, dodjeljivanju bodova, vrednovanju programa i u uputama za priznavanje učenja iz iskustva i iz neformalnog učenja te za planiranje profesionalnog razvoja nastavnog osoblja.

Standard, referentna točka ili kriterij prema kojem se kvaliteta predmetnog subjekta mjeri, prosuđuje i vrednuje i prema kojem se mjeri ishod određene aktivnosti. Pojam referentna vrijednost predstavlja razinu provedbe najbolje prakse. Izrada referentnih vrijednosti nužna je pretpostavka cijeloga postupka ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima.

Prikaz referentnih vrijednosti znanstvenog područja predstavlja za akademsku zajednicu sredstvo za opisivanje prirode i obilježja programa u pojedinome znanstvenom području kao i opća očekivanja u vezi sa standardima akademskih stupnjeva u određenome znanstvenom području. Prikaz referentnih vrijednosti znanstvenog područja služi više kao prikaz referentnih točaka u okviru osiguravanja kvalitete, a manje kao preskriptivna izjava povezana s kurikulom.