Pojmovnik

Razina uvjeta i zahtjeva povezanih s različitim fazama obrazovnog procesa i odnosom među tim fazama kao što su inputi, procesi i outputi. S obzirom na obrazovne resurse, programe i rezultate te studentske performanse postoje različite vrste obrazovnih standarda (standardi sadržaja, standardi izvedbe, standardi stručnosti i standardi mogućnosti učenja).

Označava stvarni proces vanjskog vrednovanja (procjene, mjerenja, prosuđivanja) kvalitete visokog učilišta i studijskog programa. Sastoji se od tehnika, mehanizama i aktivnosti koje u cilju vrednovanja kvalitete visokoobrazovnih procesa, praksi, programa i usluga provodi vanjsko tijelo. Neki su aspekti važni prilikom definiranja i rada s konceptom osiguravanja kvalitete: a) kontekst (nacionalni, institucijski); b) metode (samoocjenjivanja, pregleda kolega stručnjaka, obilaska učilišta); c) razine (sustava, ustanove, zavoda/odjela, pojedinca); d) mehanizmi (nagrađivanja, politike, strukture, kulture); e) određeni vrijednosni aspekti kvalitete pridruženi ocjenjivanju kvalitete kao što su akademske vrijednosti, tradicionalne vrijednosti (usredotočenost na znanstveno područje), upravljačke sposobnosti (usredotočenost na procedure i praksu), pedagoške vrijednosti (usredotočenost na osoblje, vještine poučavanja i nastavne vježbe), vrijednost zapošljavanja (naglašavanje obilježja outputa svršenih studenata i ishoda učenja).

1. Postupak sustavna prikupljanja, kvantificiranja i korištenja informacija radi donošenja prosudbe o učinkovitosti nastave i primjerenosti kurikula visokog učilišta u cijelosti (institucijsko ocjenjivanje) ili pojedinih obrazovnih programa (ocjenjivanje obrazovnih programa). Taj postupak uključuje vrednovanje temeljnih aktivnosti visokog učilišta (prikupljanje kvantitativnih i kvalitativnih dokaza o ishodima obrazovnih aktivnosti i istraživanja). Ocjenjivanje je postupak nužan za ovjerovljenje službene odluke o akreditaciji, no ono nužno ne dovodi do odluke o ishodu postupka akreditacije.
2. Tehnički oblikovan proces vrednovanja ishoda učenja studenata te unaprjeđenja učenja i razvoja studenata kao i učinkovitosti nastave.

Postupak vrednovanja i poboljšanja posebnih rezultata visokih učilišta radi prikaza učinkovitosti učilišta. Predmet ocjenjivanja može biti izvedba nastavnog osoblja, učinkovitost učilišnih praksi i/ili rad pojedinog zavoda/odjela odnosno provedba studijskog programa (primjerice, analiza programa, analiza proračuna itd.). Ocjenjivanje ishoda formativan je postupak koji se koristi za samoanalizu, smanjenje troškova, vrednovanje programa te bolje razumijevanje potreba studenata.

Standardizirana metoda prikupljanja i izvještavanja o kritičnim operativnim podacima koja se provodi omogućavanjem relevantne usporedbe izvedaba različitih ustanova ili programa, obično s obzirom na utvrđivanje dobre prakse, dijagnosticiranje problema u izvedbi i identificiranje prednosti. Ocjenjivanje prema referentnim vrijednostima predstavlja za učilište (ili studijski program) vanjsku referencu ili najbolju praksu na kojoj se temelji vrednovanje te na temelju koje se definiraju radni procesi.

Postupak prikupljanja, analize i korištenja kvantitativnih i kvalitativnih podataka o nastavi i ishodima učenja radi ispitivanja njihove sukladnosti s navedenom svrhom i ciljevima obrazovanja te radi osiguravanja kvalitetnih povratnih informacija koje će potaknuti uvođenje poboljšanja.

Sveobuhvatan pojam koji označava kontinuiran proces vrednovanja (ocjenjivanja, praćenja, jamstva, održavanja i poboljšanja) kvalitete sustava visokog obrazovanja, visokih učilišta i studijskih programa. Osiguravanje kvalitete kao regulatorni mehanizam, usmjereno je na odgovornost i poboljšavanje, informiranje i prosudbu (ali ne u smislu rangiranja) u dogovorenu, konzistentnu procesu i pomoću utvrđenih kriterija.