O nama

Visoko obrazovanje

Znanost

Vrednovanja

Ured ENIC/NARIC

Publikacije

Radionice

Pojmovnik

Pojmovnik

U pojmovniku se nalazi 10 zapisa.
Pretražite pojmove
Počinje sa Sadrži Točan pojam

Kategorije

Svi A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž
Pojam Definicija
Kodeks prakse

Kodeks prakse predstavlja dokument koji, iako ne postavlja obvezatne zahtjeve, opisuje minimalne zahtjeve za provedbu provjere te one zahtjeve koji upućuju na prakse koje se smatraju vrijednima razmatranja. Kodeksom se utvrđuje iscrpan niz očekivanja cijelog sustava koja se odnose na pitanja povezana s upravljanjem akademskom kvalitetom i standardima u visokom obrazovanju. Kodeks ustanovama pruža mjerodavnu referentnu točku u smislu svjesna, aktivna i sustavna osiguravanja akademske kvalitete i standarda studijskih programa, akademskih stupnjeva i kvalifikacija. Kodeks polazi od pretpostavke da je svaka ustanova, uzimajući u obzir načela i prakse prihvaćene na nacionalnoj razini, razvila svoj vlastiti sustav provjere vlastite kvalitete i standarda te provjere učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete. U izradi kodeksa savjetuje se s brojnim stručnjacima iz prakse.

Kolege stručnjaci

Kolege stručnjaci predstavnici su akademske zajednice kao i stručnjaka u predmetnom području koji dolaze iz drugih društveno-gospodarskih grana.

Kompetencije

Kompetencije predstavljaju dinamičnu kombinaciju kognitivnih i metakognitivnih vještina, znanja i razumijevanja, međuljudskih, intelektualnih i praktičnih vještina te etičkih vrijednosti. Razvoj tih kompetencija cilj je svakoga obrazovnog programa. Kompetencije se razvijaju u svim programskim jedinicama i utvrđuju u različitim stupnjevima programa. Neke su kompetencije područno specifične (svojstvene određenoj disciplini), dok su druge generičke (zajedničke svim programima). Uobičajeno je da se razvoj kompetencija odvija ciklički i na integriran način tijekom cijelog programa.

Kriterij

Mjerilo, kontrolna točka i referentna vrijednost kojom se ispituje postignuće određenih ciljeva i/ili standarda. Kriterij relativno detaljno opisuje obilježja zahtjeva i uvjeta koje treba ispuniti (kako bi se zadovoljio standard) te time pruža (kvantitativnu i/ili kvalitativnu) osnovu za donošenje zaključka o vrednovanju.

Kriterij izvedbe

Mjerilo, kontrolna točka i referentna vrijednost koja se koristi za donošenje prosudbe o postignuću standarda izvedbe. Kao odlike, obilježja ili dimenzije standarda studentske izvedbe kriteriji izvedbe pokazuju u kojoj mjeri studenti ispunjavaju očekivanja u vezi s njihovim znanjima i sposobnostima, što se izražava različitim stupnjevima uspjeha putem ocjena ili bodovnih razreda.

Kultura kvalitete

Kultura dokaza, s obzirom na to da je u odnosu s kulturom kvalitete u ustanovi, predstavlja upravo taj stečeni habitus visokih učilišta i temelji se na jasnim etičkim vrijednostima, načelima i pravilima koja se sastoje od samovrednovanja ishoda učenja, pri čemu se angažira nastavno i administrativno osoblje radi pažljiva i redovita prikupljanja, odabira i korištenja relevantnih pokazatelja uspješnosti visokog učilišta da bi se obavijestilo i dokazalo, kada (i kome) je to potrebno, da su aktivnosti u određenom području zadovoljavajuće (primjerice planiranje u ustanovi, donošenje odluke, kvaliteta itd.), odnosno da bi se poboljšali ishodi učenja i nastave. „Kultura dokaza“ (što nije isto što i „kultura profesionalne tradicije i povjerenja“) predstavlja empirijsku osnovu kulture kvalitete visokih učilišta. Kao što je formulirano u standardima Zapadne udruge škola i koledža, kultura dokaza koju bi visoka učilišta trebala razviti podrazumijeva poticanje pružanja empirijskih podataka koji pokazuju da programi učilišta koje je predmet vrednovanja odgovaraju njegovim ciljevima i misiji, a ne nekom unaprijed zadanom popisu zahtjeva.

Kultura kvalitete

Kultura kvalitete odnosi se na niz zajedničkih, prihvaćenih i integriranih obrazaca kvalitete (poznatijih pod pojmom načela kvalitete) koji se mogu pronaći u organizacijskoj kulturi i sustavima upravljanja ustanovom. Kultura kvalitete može se definirati i kao sposobnost institucije ili individualnog programa razviti sustav osiguravanja kvalitete u svakodnevnom radu ustanove i time postići kontinuirano osiguravanje kvalitete, ne oslanjajući se isključivo na periodično vrednovanje. Predanost i svijest o kvaliteti visokog obrazovanja zajedno s razvijenom kulturom dokaza i učinkovitim upravljanjem kvalitetom (kroz procedure osiguravanja kvalitete) sastavni su dio kulture kvalitete. Kako se elementi kvalitete mijenjaju odnosno razvijaju kroz vrijeme, tako se mijenja i integrirani sustav stavova i ustroja koji predstavlja temelj kvalitete (kultura kvalitete) i koji, kao takav, podržava nove paradigme kvalitete u visokom obrazovanju.

Kvalifikacija

Svaki akademski stupanj (diploma ili neki drugi tip formalnog certificiranja), koji dodjeljuje nadležno, registrirano tijelo i koji potvrđuje uspješan završetak studijskog programa. Kvalifikacija obuhvaća širok raspon akademskih stupnjeva koji se stječu na visokom učilištu na različitim razinama i u različitim zemljama (primjerice prvostupnici, magistri struke, doktori itd.). Kvalifikacija je bitna u smislu onoga što ona označava: stupanj kompetencija te raspon znanja i vještina. U nekim slučajevima kvalifikacija može biti ekvivalent licenci. Često je sinonim za vjerodajnicu.

Kvalifikacijska opisnica (kvalifikacijski deskriptor)

Opisnice razine predstavljaju iskaze koji postavljaju ishode glavnih kvalifikacija na određenoj razini visokog obrazovanja (obično stečenih akademskih stupnjeva) te prikazuju prirodu razlike među razinama. Na određenim razinama može postojati više od jedne vrste kvalifikacije. Prvi dio kvalifikacijske opisnice (koji je osobito važan za izradu, odobravanje i analizu studijskih programa) predstavlja iskaz o ishodima tj. studentskom postignuću koje je pojedini student u stanju demonstrirati radi stjecanja kvalifikacija. Drugi dio (koji je osobito važan poslodavcima) iskaz je o širim sposobnostima koje se očekuju od prosječnog studenta. Prema periodičnom pregledu postojećih kvalifikacijskih opisnica te u svjetlu razvoja drugih referentnih točaka kao što su referentne vrijednosti, dodatne kvalifikacijske opisnice razrađene su na svakoj pojedinoj razini.

Nastojeći urediti Europski prostor visokog obrazovanja, Združena inicijativa za kvalitetu (Joint Quality Initiative (JQI)) predložila je razmatranje izrade opisnica za razinu prvostupnika i magistra struke (BaMa deskriptori) koji bi bili prepoznatljivi na europskoj razini te bi se mogli koristiti u različite svrhe, ovisno o posebnom nacionalnom, regionalnom ili institucijskom kontekstu ili zadanosti.

Kvalifikacijski okvir

Sveobuhvatan okvir politike visokog obrazovanja koji u smislu radnog opterećenja, razine, kvalitete, ishoda učenja i profila studija definira sve vrste kvalifikacija priznate na nacionalnoj razini u visokom obrazovanju. Kvalifikacijski okvir mora biti razumljiv i u korištenju posebnih opisnica za svaku kvalifikaciju, obuhvaćajući pritom kako njezinu širinu (kompetencije povezane s ishodima učenja) tako i njezinu dubinu (razinu). Strukturiran je horizontalno kako bi obuhvatio sve kvalifikacije koje je moguće steći u okviru jednog sustava te vertikalno po razinama. Njegova je svrha omogućiti: a) izradu kurikula i studijskog programa; b) mobilnost studenata i diplomiranih studenata te c) priznavanje razdoblja studiranja i uvjerenja kojima se studiranje dokazuje. Iako neki sustavi visokog obrazovanja imaju svoj kvalifikacijski okvir, mnogi sustavi dopuštaju razvoj različitih kvalifikacija bez izrade eksplicitna okvira. Smatra se da za Europski prostor visokog obrazovanja, predviđen Bolonjskom deklaracijom, treba izraditi paneuropski kvalifikacijski okvir.

Ove internetske stranice koriste kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Postavke kolačića možete podesiti u svojem internetskom pregledniku. Više o kolačićima i načinu kako ih koristimo te načinu kako ih onemogućiti pročitajte ovdje. Klikom na gumb 'U redu' pristajete na korištenje kolačića.